logotitle

Kontakt    icnfb  icnig  ictw  icnyt  

29523947186_ba36469b98_b.jpg

Poslednje selo na putu do vrha Šar Planine je Brezovica. Brezovica je planinsko na samoj granici Kosova i Makedonije, selo koje su zaobilazili vojnici u ratovima ali ne i kapitalisti u miru. Selo se nalazi u Nacionalnom Parku Šar Planina i je najpoznatije po Ski centru koji odnedavno planira da doživi ekspanziju vrijednu više stotina milona eura.

Učesnici razmjene su bili šarena ekipa koja zastupa mnogo zemalja, kako po porijeklu, tako i po trenutnom boravištu; Albanija, Bosna i Hercegovina, Hrvatska, Kosovo, Srbija, kao i Indija i Njemačka. Bilo je tu studenata raznih prirodnih nauka, aktivista, kao i volontera, okupljenih oko zajedničke ljubavi prema prirodi.

Nakon početnog upoznavanja učesnika jednih sa drugima i organizacijama u kojima djeluju, prešlo se na druge, konkretnije teme i akcije. Prva zajednička akcija je bila osvajanje planinskog vrha. Sa nadmorskom visinom, rastao je i broj frakcija koje su se formilare. Jedni su ostali vjerni prvobitnom planu i osvojili vrh, drugi zastali na pola puta, zadovolnji pogledom, a treći su se popeli u napuštenu komandnu kućicu ski lifta i proizvodili muziku udarajući razne akustične predmete, proizvodeći širok dijapazon zvukova. Koncert se mogao čuti i na stotine metara dalje, tako da su i druge grupe uzivale u tom koncertu za šumu. Usput smo se se upoznali sa florom i faunom područja, a i zbližili međusobno.

U narednim danima smo, tako zbliženi, razgovarali, mozgali, šetali, nadopunjavali se, inspirisali jedni druge i pravili planove za bližu i dalju budućnost. Jutra su započinjala sa časom Joge i Sedam tibetanaca, laganom muzikom akustične gitare i doručkom u suncu okupanom restoranu motela sa prelijepim pogledom na okolinu.

Ostatak dana je bio posvećen tematskim aktivnostima. Svi učesnici su se osjećali dovoljno slobodno da otvoreno razgovaraju o raznim društvenim i prirodnim temama. Dinamičan dijalog je tekao na temu odnosa religije i prirode koji se protezao i izvan predviđenog vremenskog okvira, danima.

Posjeta direktora Nacionalnog parka i predstavnika WWF-a Adria je bila posebno upečatljiva. Nakon prezentacije nezavidne društveno-političko-ekonomske situacije u kojoj se nalazi Park, prezentaciju je imao i predstavnik WWF-a. Uspostavila se teza na koju su učensnici imali jako izraženu kritiku. Nacionalni park je u lošoj i neodrživoj finansijskoj šemi organizacije pored toga što je administrativno podijeljen na dva dijela, srpski i kosovski. Takva kombinacija je rezultirala planom izgradnje višemilionskog Ski centra unutar visoko zaštićene zone u Nacionalnom parku koji je nametnula vlast u saradnji sa stranim investitorima. Stanovništvo je neaktivno po pitanju zaštitne sredine, kao i neupućeno u tu temu. WWF je objasnio da je otvoren za saradnju svaku vrstu pomoći ako ih se upozna s problem i kontaktira za pomoć ali nije u mogućnosti da zna sve što se dešava. Kritika je bila u tome da WWF treba da nosi određenu vrstu odgovornosti da načini prvi korak, da insistira na saradnji u polju borbe za zaštitu okoliša sa Nacionalnim parkom, iako je uprava Parka neaktivna i nemoćna, možda čak i ne pretjerano zainteresovana za bilo kakvu akciju. Nakon učestalog insistiranja od stranjeučesnika razmjene da WWF treba da insistira na nuđenju pomoći Nacionalnom parku, nastao je i dogovor o saradnji direktora Parka i direktora WWF Adria.

Pješačili smo šumskim stazama do Štrpca, obližnjeg sela po kojem i Opština nosi ime. Oči smo nahranili bojama jeseni, a dušu oplemenili istraživanjem Štrpca koje je imalo šta da ispriča. Od turbulentnih životnih priča starosjedioca sela koji prođoše kroz ratove i političke sisteme, bogatstvo i neimaštinu do rokenrol scene Štrpca.

Posjetili smo lokalne vjerske kuće i zajednice, Manastir Visoki Dečani i Sinan Pašinu džamiju u Prizrenu, kao i sam grad Prizren. Tu smo nadopunili sliku o odnosu religije i prirode, društva i prirode.

Istraživali smo sebe i naš odnos prema prirodi i drugima tihom eksploracijom. Svi smo šutili a obavljali smo slobodne aktivnosti. Mnogi su vrijeme proveli u prirodi, komunicirajuci na sve moguce načine sem verbalnog, neki u osami ili jogi, puneći baterije. Izrodile su se ideje da se preuzme kocept tihe eksploracije na ličnim planovima pojedinih učesnika, a i da se u slijedeće razmjene uvrsti Dan bez mobitela.

Imali smo i slobodno organozovanog vremena gdje smo razmjenjivali znanje i iskustva. Pravljeni su dreamcatcheri i narukvice, prezetovali su se koncepti samoodržive arhitekture i energije, kompostiranja otpada, vježbama za čišćenje tijela i sl. prirodnjačkih akcija.

Počašćeni smo bili i posjetama lokalnog KUD-a i čika Bože, čuvara starog duvačkog instrumenta Kaval. Vidjeli smo folklorne plesove i običaje i čuli Kaval i o kavalu. Pjesma koja je obilježila razmjenu, Navali se Šar Planina, nije zaobišla ni ovo druženje. Pjesma je postalasoundtrack razmjene, svirala se i pjevala na raznim instrumentima i u raznim prilikama. Tekst pjesme govori o tri čobana koje se nalaze u milosti Planine, moleći je da ih pusti da prođu kroz njen surovi ekosistem. Deset dana novembra koje smo mi proveli kupajući se u suncu koje je neumoljivo uveličavalo naš boravak, baš kao da je bio dar Šar Planine, putnicima čistog srca.

Za kraj razmjene smo pravili planove. Koje su nam buduće akcije, šta da radimo po pitanju aktivnih problema sela i kako. Podijeljeni u grupe, borili smo se protiv smeća i kapitalizma i pravili planove za poboljšanje slijedećih razmjena.

Inspirativno je bilo biti okružen ljudima koji šire pozitivnu energiju, okupljenih oko zajedničke ljubavi prema prirodi. Nadopunjavali smo se i međusobno hranili energijom, strastveno se borili, razgovarali, upoznavali različitosti i sličnosti i postavili temelje jakih prijateljstava.

U budućnosti bih volio da se više vremena planira za zaključni dio razmjene. Imam utisak da se moglo više postići, kvalitetnije se pozabaviti problemima i realizacijom akcija, da je bilo više vremena na raspolaganju.

Osjećam se počastvovanim što sam imao priliku da provedem vrijeme na ovakvom mjestu, sa ovakvim ljudima i na ovaj način organizovanoj razmjeni. Suština je da smo svi mi “od prirode” i da je to ono što nas sve povezuje. Sve ostalo su stvari koje smo pokupili usput, dobre i loše. Ono od čega ne možemo pobjeći je da smo svi dio jednog života i trebamo inistirati da se povezujemo kroz taj kanal. Razmjena na Brezovici je jedno od ljepših iskustava u mom životu. Duhovno sam se uzdigao, napunio, stekao prijatelje i planirao kako će nam se životi u budućnosti ispreplitati i kojim ćemo se konstruktivnim sadržajima baviti usput.


LOGO CRNI

Zemlja Dinarika posvećena je promociji prirodnog i kulturnog naslijeđa Dinarida, održivom razvoju, kao i zaštiti prirode i edukaciji. 
Mi smo organizacija koja nastoji podržati različite projekte na polju ruralnog razvoja, prostornog planiranja, razvoja turizma, sporta i rekreacije, proizvodnje organske hrane, očuvanja tradicionalne poljoprivrede i tradicionalne umjetnosti i zanata.

 

atamember2.pngviadinaricacomlogo1

terradinarica footer1We are dedicated to nature conservancy and education, sustainable mountain development and promoting the natural and cultural heritage of the Dinaric Alps.

Terra Dinarica (Zemlja Dinarika)
Vladimira Nazora 2
Sarajevo 71000

TERRADINARICA - sva prava pridržana

designer17